Toza

IN MEMORIAM
Svetozar Toza Obradović
(Novi Sad, 12. 11. 1950-14.8.2020)

Danas, 14. avgusta 2020. godine u Novom Sadu je prestalo da kuca veliko srce Velikog Toze – Svetozara Obradovića. Toza je bio najplodniji i najpopularniji jugoslavenski strip-scenarista svih vremena, čiji su stripovi objavljeni u milionima primeraka širom Jugoslavije i Evrope, ali pre svega skroman čovek, suprug, otac i deda.

Svetozar Obradović – Toza je rođen 12. novembra 1950. godine u Novom Sadu. U rodnom gradu je završio osnovnu i srednju školu, a studirao je i na Građevinskom fakultetu. Karijeru je počeo na Televiziji Novi Sad, ali se ubrzo potpuno profesionalno posvetio stripu.

Pored stripa, uspešno se bavio sportom, naročito košarkom, kao igrač i trener u novosadskom klubu Slavija, a zatim i kao košarkaški sudija, a bio je i vojvođanski vicešampion u reliju.

Od najranijeg detinjstva voleo je strip, a odrastao je zajedno, u istoj ulici, sa Branislavom Kercem, koji će kasnije sa Tozom činiti najpopularniji stripski tandem na ovim prostorima.

Tozin početak profesionalnog bavljenja stripom vezan je za strip-serijal Poručnik Tara Serijal je objavljivan u Zlatnom klikeru, Nevenu, Strip zabavniku i Vojvođanskom stripu, ukupno 23 epizode. Sa istim autorom za gornjomilanovačke Dečje novine stvara serijale KobraCat Claw Nindža. U međuvremenu postaje i prvi profesionalno angažovani strip-scenarista u novosadskom Dnevniku, za koji radi na licencnom stripu Veliki Blek, (najmanje 43 epizode) a kasnije i na domaćim serijalima Lun kralj ponoći, Troje nesalomljivihIzvidnik RodZeka Pega, Porodica Srećković, Kiki i Riki. Za novosadski Forum napisao je brojne scenarije za licencni strip Tarzan, kao i za strip Billy The Pljuc. Piše i scenarija za brojne kratke stripove. Početkom 1990-ih sarađuje sa nemačkim izdavačem Bastei, kao i sa italijanskim časopisima Lanciostory i Scorpio. Sredinom ove decenije učestvovao je u izradi stripa Nevolje sa Rokijem i druge priče o ljudskim pravima, koji je postao sredstvo u nastavi u osnovnim školama u Crnoj Gori.

Sarađivao je sa velikim brojem crtača, a pored Kerca po njegovim scenarijima crtali su i Marinko Lebović, Radič Mijatović, Slavko Pejak, Pavel Koza, Sibin  Slavković, Miodrag Ivanović Mikica, Branko Plavšić, Ahmet Muminović, Miša Marković, Nikola Maslovara, Stevo Maslek, Zdravko Popović, Dušan Pivac, Bogdan Ljubičić, Adam Čurdinjaković, Dragan Stokić, Jelko Peternelj, Predrag Ivanović, Goran Đukić, Borislav Stanković Stabor, Dušan Bunardžić, Vuja Radovanović, Dejan Sedlan, Dražen Kovačević, Stevan Brajdić, Igor Lazarević, Aleksandar Oreščanin, Nebojša Bačić, Sabahudin Muranović, Ilija Nikčević…

Brojna epizode Svetozara Obradovića objavljene su širom Evrope – u Nemačkoj, Francuskoj, Italiji, Holandiji, skandinavskim zemljama, kao i u SAD.

Pored pisanja scenarija za strip bavio se i publicistikom (Velike prevare i falsifikati, Dnevnik, Novi Sad, 2003; Novosadski strip, Prometej, Novi Sad, 2007), kao i pisanjem radio-drama. U svetu stripa pojavio se i kao tušer pojedinih epizoda. Jedan je od osnivača Udruženja stripskih autora Srbije, gde je bio i prvi potpredsednik. Tokom 1997. godine uređivao je dečji časopis „Školjka“ iz Prištine. Pisao je feljtone za više listova i časopisa. Od 2012. do 2016. godine bio je urednik stripa u izdavačkoj kući ROSENCRANTZ.

Posebno je zapažen Tozin pedagoški rad, kako kroz rubrike u Strip zabavniku i Dečjem Dnevniku, tako i kroz školu stripa, odnosno strip radionicu na Novosadskom otvorenom (radničkom) univerzitetu, gde je 2000. godine organizovao i izložbu „Novosadski strip prva generacija“. Autor je i izložbe Gorana Đukića Gorskog održane 2011. godine. Spomenuta knjiga Novosadski strip predstavlja nemerljiv doprinos istoriji domaćeg stripa.

Treba li uopšte spomenuti da se ni Novi Sad ni država nisu makar i simbolično znali odužili Velikom Tozi?

Predrag Đurić